U vremenu u kojem se gotovo sve može kupiti, pretražiti ili ubrzati, slobodno zidarstvo nudi nešto posve suprotno: sporost, obvezu, simbolički rad i zajednicu koja od čovjeka traži više nego što mu obećava. Upravo bi u tome mogla biti njegova suvremena vrijednost – ali i razlog zbog kojeg neće biti privlačno svakome.
U vremenu u kojem se gotovo sve može kupiti, pretražiti ili ubrzati, slobodno zidarstvo nudi nešto posve suprotno: sporost, obvezu, simbolički rad i zajednicu koja od čovjeka traži više nego što mu obećava. Upravo bi u tome mogla biti njegova suvremena vrijednost – ali i razlog zbog kojeg neće biti privlačno svakome.
Teorije zavjere slobodno zidarstvo zamišljaju kao piramidu na čijem vrhu sjedi nevidljivi upravitelj svjetske mreže loža. Stvarnost je gotovo suprotna: ne postoji svjetski veliki majstor, središnja masonska vlada ni institucija koja može zapovijedati svim slobodnim zidarima. Postoji složen arhipelag samostalnih velikih loža, velikih orijenata, redova i vrhovnih vijeća koji se međusobno priznaju, ignoriraju ili osporavaju.
Pseudonim u masonskoj publicistici može štititi autora od predrasuda, profesionalnih posljedica i neželjenog razotkrivanja članstva. Može biti i dio stare kulture diskrecije. Ali u maloj sredini poput Hrvatske može poslužiti i za nešto mnogo manje uzvišeno: obračun bez odgovornosti, stvaranje autoriteta bez provjerljivih referencija i širenje tvrdnji koje nitko ne mora potpisati vlastitim imenom.
Europa upravo povlači novu granicu između privatnosti i javne moći. Presuda Europskog suda za ljudska prava protiv Italije, francuska rasprava o sucima slobodnim zidarima i britanska obveza policajaca da prijave masonsko članstvo vode prema istom zaključku: članstvo u legalnoj organizaciji nije krivnja, ali privatne lojalnosti mogu postati javno pitanje kada osoba odlučuje o tuđoj slobodi, karijeri ili milijunima javnog novca.
Jedan od najraširenijih masonskih obreda u srednjoeuropskom prostoru ima neobičan problem s identitetom. U Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini generacije slobodnih zidara upoznale su ga kao ritualnu tradiciju snažno povezanu s Austrijom, ali ga se i danas nerijetko naziva Schröderovim obredom. Povijesna istraživanja pokazuju da je takvo određenje, koliko god ukorijenjeno, jednostavno pogrešno. Priča o Austrijskom obredu zapravo je mnogo zanimljivija.
Afera koja je srušila glavnog državnog odvjetnika preko noći je pretvorila Veliki Orijent Hrvatske u najpoznatiju masonsku organizaciju u zemlji. Zatim mu se gotovo izgubio trag. No organizacija nije nestala. Promijenila je ime, izgubila dio loža, promijenila međunarodne saveznike i vodstvo – a stari naziv, neočekivano, završio je kao registrirani žig u vlasništvu privatne tvrtke.
Počelo je kao gotovo nevjerojatna priča o dvojici ljudi povezanih s francuskom tajnom službom koji su navodno trebali likvidirati poslovnu savjetnicu za koju su vjerovali da radi za Mossad. Završilo je otkrivanjem kriminalne mreže u kojoj su se susretali slobodni zidari, bivši obavještajci, policajci, poduzetnici i ljudi spremni nasilje pretvoriti u uslugu. U središtu svega bila je loža Athanor iz pariškog predgrađa. Suđenje otvoreno u ožujku 2026. završilo je tri i pol mjeseca poslije kaznama do 30 godina zatvora.
Slobodno zidarstvo već tri stoljeća govori jezikom univerzalnog bratstva. No kada se masonske obedijencije pokušaju povezati u trajne međunarodne organizacije, povijest se gotovo pravilno ponavlja: nastaju savezi, potpisuju se deklaracije, govori se o jedinstvu – a zatim dolaze sukobi oko priznanja, glasova, vodstva i utjecaja. Krize CLIPSAS-a i Europske masonske alijanse pokazuju da najveći problem međunarodnog slobodnog zidarstva možda nije nedostatak zajedničkih vrijednosti, nego višak suvereniteta.
Presuda Europskog suda za ljudska prava protiv Italije, novo francusko mišljenje o sucima slobodnim zidarima i odluka britanskog suda o policajcima koji moraju prijaviti masonsko članstvo na prvi pogled šalju proturječne poruke. Zapravo govore gotovo isto: članstvo u legalnoj udruzi pripada privatnoj sferi – sve dok ne postane relevantno za obavljanje javne moći. Tada država može tražiti transparentnost. Ali ne bjanko sumnju, javne popise i neograničen nadzor.
