Amenkamen

Mišljenje francuskog Kolegija za deontologiju magistrata izazvalo je naslove o navodnoj nespojivosti masonerije i sudačke dužnosti. Stvarni zaključak mnogo je složeniji – i zato mnogo zanimljiviji. Francuska nije rekla da mason ne može biti sudac. Rekla je nešto drugo: sudac ne smije pripadati organizaciji koja od njega traži lojalnost koja može konkurirati njegovoj lojalnosti zakonu i pravosuđu.

Može li čovjek istodobno nositi sudačku togu i masonsku pregaču? Francuska je u lipnju 2026. dobila jedan od najzanimljivijih institucionalnih odgovora na to staro pitanje. I, suprotno nekim dramatičnim naslovima koji su uslijedili, odgovor nije jednostavno – ne.

Dana 9. lipnja 2026. Collège de déontologie des magistrats de l’ordre judiciaire, tijelo zaduženo za pitanja profesionalne etike francuskih magistrata, donio je mišljenje broj 2026-27 nakon što mu se obratio predsjednik jednog suda. Njega je kontaktirao predstavnik masonske lože, održao je informativni razgovor o mogućem približavanju organizaciji, a prije donošenja konačne odluke odlučio je učiniti nešto što je, zapravo, prilično teško osporiti kao postupak odgovornog suca: unaprijed je pitao postoji li etički problem. Odgovor koji je dobio nije zabrana. Ali nije ni zeleno svjetlo. To je upozorenje. I upravo u toj razlici leži cijela priča.

Jedna rečenica koja je proizvela mnogo veći naslov

Sažetak mišljenja Kolegija zvuči vrlo ozbiljno. Prema njemu, pripadnost slobodnom zidarstvu nespojiva je s deontološkim obvezama magistrata kada prisega koju član polaže podrazumijeva prioritetnu lojalnost ili solidarnost. Ako takva obveza ne postoji, članstvo nije proglašeno nespojivim, ali izaziva „važne rezerve“ i zahtijeva najveću moguću pozornost prema neovisnosti, nepristranosti i neutralnosti – kako u stvarnosti tako i u očima javnosti. To je mnogo preciznija formulacija od tvrdnje: „Francuska je zabranila sucima da budu masoni.“Nije. Nije donesen zakon. Nije uvedena opća inkompatibilnost. Nije propisano automatsko razrješenje magistrata koji je član lože. Nije čak donesena ni disciplinska odluka protiv konkretnog suca.

Kolegij je odgovorio na individualni zahtjev za deontološko mišljenje. Prema francuskom zakonskom okviru, upravo je jedna od njegovih zadaća davati mišljenja o etičkim pitanjima koja se osobno odnose na magistrata koji mu se obrati ili čiji se slučaj pred njega iznese na propisani način. Drugim riječima, riječ je o etičkoj interpretaciji, a ne novom zakonskom članku pod naslovom „Slobodni zidari ne mogu biti suci“. To nije mala razlika. To je cijela razlika.

Problem nije slobodno zidarstvo. Problem je konkurentska lojalnost

Najvažniji dio mišljenja zapravo se može odvojiti od slobodnog zidarstva. Zamislimo bilo koju organizaciju. Vjersku zajednicu. Političko udruženje. Bratstvo. Klub. Ideološki pokret. Zatvoreni poslovni krug. Ako članstvo u toj organizaciji od suca zahtijeva da interese svojih članova stavi ispred drugih, da se pokorava autoritetu koji može ograničiti njegovu slobodu prosuđivanja ili da prema pripadnicima organizacije ima posebnu obvezu koja nadilazi običnu ljudsku solidarnost – nastaje problem. Sudac ima samo jedan profesionalni centar lojalnosti: pravo. Upravo na tome Kolegij gradi svoje mišljenje.

Francuska etička pravila polaze od toga da magistrat, kao i svaki drugi građanin, ima pravo pristupati udrugama. Ali istodobno ne smije prihvatiti obveze koje ograničavaju njegovu slobodu mišljenja ili djelovanja na način koji dovodi u pitanje njegovu neovisnost. Privatni angažman također ne smije utjecati – niti smije izgledati kao da utječe – na neovisno, nepristrano i objektivno obavljanje njegove funkcije. To je zapravo prilično snažno pravilo. Ali ono nije, barem formalno, antimasonsko. Ono je antikonfliktno.

Ključna riječ nije „prisega“. Ključna riječ je „prioritetna“

Ovdje dolazimo do dijela koji se u brzom čitanju lako izgubi. Kolegij nije rekao da je svaka masonska prisega sama po sebi nespojiva sa sudačkom dužnošću. Njegova formulacija je uvjetna. Problem postoji kada prisega stvara prioritetnu lojalnost ili solidarnost. Ta jedna riječ, „prioritetna“, mijenja cijeli smisao mišljenja. Jer postoji ogromna razlika između moralnog obećanja bratstva i obveze da se bratstvu daje prednost pred zakonom, profesionalnom dužnošću ili pravima drugih.

Slobodno zidarstvo poznaje veliki broj obedijencija, obreda i ritualnih tradicija. Čak i samo mišljenje Kolegija govori o „određenim granama“ masonerije kada raspravlja o prisegama koje bi mogle sadržavati elemente lojalnosti ili poslušnosti. Kolegij zatim zaključuje da bi prisega koja bi suca obvezivala da interese organizacije ili njezinih članova stavlja u prvi plan kroz neku vrstu „selektivne solidarnosti“ bila nespojiva s njegovim etičkim obvezama.

Dakle, presudan nije naziv organizacije. Presudan je sadržaj obveze. To je pravno i etički daleko ozbiljnija teza od obične zabrane masonerije.

Ipak, Kolegij ide korak dalje

Problem za slobodno zidarstvo počinje ondje gdje mišljenje ne ostaje samo na konkretnoj prisezi. Čak i ako sudac ne položi nikakvu prisegu koja stvara prioritetnu lojalnost, Kolegij smatra da članstvo i dalje zahtijeva „najveću budnost“. Zašto? Zbog tri elementa: tajnosti, solidarnosti i percepcije javnosti. Francuska sudačka etika ne traži samo stvarnu nepristranost. Ona zahtijeva i da magistrat vodi računa o tome kako njegove veze izgledaju izvana. To je klasični problem pravosuđa: nije dovoljno da sudac bude nepristran.

Građanin mora imati razuman razlog vjerovati da je nepristran. Zamislimo zato situaciju. Sudac vodi predmet u kojem je jedna stranka član njegove lože. Možda se njih dvojica jedva poznaju. Možda se nikada nisu privatno družili. Možda sudac nema nikakvu namjeru favorizirati tu osobu.

Ali što će pomisliti druga stranka kada poslije procesa dozna da su sudac i njezin protivnik članovi iste zatvorene organizacije čije članstvo nije javno? Upravo na tom mjestu stvarna nepristranost više nije jedino pitanje. Pojavljuje se privid nepristranosti. I tu je francusko mišljenje najjače.

Sudac možda nije pristran. Ali što ako nitko ne može znati da nije?

Slobodno zidarstvo ovdje ima problem koji nema mnogo drugih udruga. Nije riječ samo o tome što članovi neke organizacije međusobno poznaju jedni druge. To vrijedi za golf klubove, alumni mreže, političke stranke, crkvene zajednice, Rotary, Lions, poslovna udruženja i stotine drugih društvenih krugova. Posebnost slobodnog zidarstva jest diskrecija članstva.

Kolegij upravo zato upozorava da povjerljivost, pa čak i tajnost koja može okruživati neku privatnu aktivnost magistrata, može imati vlastite deontološke posljedice. Ako javnost ili stranke u postupku ne mogu znati za postojanje odnosa koji potencijalno zahtijeva izuzeće suca, mehanizam kontrole sukoba interesa postaje složeniji.

To je argument koji slobodno zidarstvo ne bi trebalo jednostavno odbaciti kao antimasonsku predrasudu. Jer pitanje je legitimno. Ali jednako je legitimno postaviti i obrnuto pitanje. Zašto bi upravo masonsko članstvo automatski stvaralo veću sumnju nego pripadnost bilo kojoj drugoj snažnoj, zatvorenoj ili poluzatvorenoj društvenoj mreži? Tu francusko mišljenje počinje hodati po mnogo tanjem ledu.

Wikipedia kao temelj za ozbiljan deontološki zaključak

Najneobičniji dio cijelog dokumenta gotovo je nevjerojatno otvoreno napisan. Kolegij navodi da je informacije o nekim obilježjima slobodnog zidarstva – uključujući prisege, solidarnost, bratstvo i tajnost – tražio i putem Wikipedije. Doslovno.

U mišljenju stoji da „istraživanje na internetskoj enciklopediji Wikipediji“ pokazuje da je pripadnost određenim granama slobodnog zidarstva povezana s polaganjem prisega koje mogu sadržavati obveze lojalnosti ili poslušnosti. Na istu se vrstu izvora Kolegij poziva i kada raspravlja o masonskoj tajnosti te povijesnim skandalima povezanim s pravosuđem. To je metodološki možda najslabija točka mišljenja. Ne zato što je sve što piše na Wikipediji nužno pogrešno. Nego zato što institucija koja donosi potencijalno vrlo utjecajno deontološko mišljenje o odnosu jedne profesije prema međunarodnom, izrazito raznolikom pokretu nije suočila konkretne statute i ritualne obveze konkretne obedijencije kojoj je sudac razmatrao pristupanje. To je velika razlika.

Jer nije isto pitati:„Što piše da slobodni zidari općenito obećavaju?“i pitati:„Što bi ovaj konkretni magistrat pravno, moralno i ritualno preuzeo kao obvezu pristupanjem ovoj konkretnoj loži i ovoj konkretnoj obedijenciji?“Ako je test Kolegija sadržaj prisege, onda bi logično bilo analizirati upravo prisegu. Ne enciklopedijski opis slobodnog zidarstva.

Mala sredina, veliki problem

Mišljenje postaje još zanimljivije kada se spusti s teorije na praktično funkcioniranje sudova. Kolegij upozorava da bi problemi mogli biti izraženiji u izoliranim, manjim i srednje velikim jurisdikcijama. Razlog je jednostavan. Što je sud manji, to je teže organizirati izuzeća.

Ako predsjednik suda mora izuzimati sebe iz predmeta u kojima se pojavljuju osobe povezane s njegovom ložom, a broj sudaca je ograničen, privatni angažman počinje utjecati na funkcioniranje institucije. U mišljenju se izričito navodi da bi takva ograničenja mogla otežati rad suda kojim konkretni magistrat predsjedava, posebno zbog njegove funkcije predsjednika i poteškoća u organiziranju izuzeća u manjim sredinama. Ako bi uz to preuzeo rukovodeću funkciju unutar lože, Kolegij navodi i pitanje treba li takav angažman biti naveden u njegovoj izjavi o interesima.

To pokazuje koliko je mišljenje zapravo udaljeno od jednostavne zabrane. Kolegij razmatra i scenarij u kojem je sudac slobodni zidar. Samo upozorava koliko bi takvo članstvo moglo zakomplicirati njegov profesionalni život.

Europa je ovo pitanje već jednom otvorila – i odgovor nije bio jednostavan

Pitanje slobodnih zidara u pravosuđu nije novo. Jedan od najvažnijih europskih slučajeva dogodio se upravo u Italiji. U predmetu Maestri protiv Italije, sudac Angelo Massimo Maestri disciplinski je kažnjen zbog ranijeg članstva u masonskoj loži. Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava 2004. utvrdilo je povredu članka 11. Europske konvencije, koji štiti slobodu udruživanja. Ključno je bilo to što pravni okvir u relevantnom razdoblju nije bio dovoljno jasan i predvidljiv da bi sudac mogao znati da njegovo članstvo može dovesti do disciplinske sankcije.

Ta presuda ne znači da države nikada ne mogu postaviti ograničenja sucima. Suci imaju posebnu dužnost suzdržanosti i njihova privatna prava mogu biti podložna zahtjevima koji proizlaze iz potrebe očuvanja povjerenja u neovisno pravosuđe.

Ali ograničenja moraju biti jasno definirana, pravno predvidljiva i proporcionalna. Upravo zato je francusko mišljenje iz 2026. toliko važno. Ono potencijalno stvara novu deontološku referentnu točku. Ne kao zakon. Ali kao upozorenje sucima što bi se ubuduće moglo smatrati problematičnim.

Najvažnije pitanje za slobodno zidarstvo možda nije pravno

Za masonske organizacije ovo mišljenje trebalo bi biti zanimljivo iz još jednog razloga. Ono pokazuje da stara formula – „slobodni zidari mora poštovati zakone države i svoje profesionalne obveze“ – više možda nije dovoljna da ukloni sumnju javnosti. Institucije danas žele znati nešto preciznije. Što zapravo znači bratstvo kada se brat nađe pred sucem koji je također brat?

Ako znači ljudsku naklonost, moralnu solidarnost i spremnost pomoći drugome u granicama zakona, teško je vidjeti automatsku etičku nespojivost. Ako znači privilegij, zaštitu ili obvezu favoriziranja drugog člana, onda problem nije samo sudačka etika. Onda je problem samo slobodno zidarstvo.

Regularna masonska tradicija stoljećima inzistira upravo na tome da članstvo ne smije biti iznad građanskih i profesionalnih dužnosti pojedinca. Francusko mišljenje, paradoksalno, tjera masoneriju da to više ne podrazumijeva. Nego da to objasni.

A gdje je granica?

Ovdje se otvara pitanje koje je veće od slobodnog zidarstva. Sudac može biti član politički utjecajnog alumni kluba. Može pripadati elitnoj profesionalnoj udruzi. Može biti član vjerske zajednice s vrlo snažnim međusobnim vezama. Može pripadati sportskom klubu u kojem se druži s odvjetnicima, poduzetnicima, policijskim dužnosnicima i političarima. Može biti dio neformalne mreže ljudi koji jedni drugima desetljećima pomažu u karijeri. Nijedna od tih mreža ne mora imati ritual. Nijedna ne mora imati pregaču. Nijedna ne mora upotrebljavati riječ brat. A može proizvesti mnogo stvarniji sukob interesa od članstva u loži u kojoj se jednom mjesečno raspravlja o filozofiji.

Zato bi bilo pogrešno iz francuskog mišljenja izvući zaključak da je problem riješen jednostavnom formulom:tajno društvo = sumnjiv sudac. Pravi standard mora biti zahtjevniji. Postoji li stvarna obveza lojalnosti? Postoji li odnos koji može utjecati na odluku? Postoji li sukob interesa? Može li sudac prepoznati taj sukob i izuzeti se? I može li javnost razumno vjerovati da je pravda donesena bez skrivenog privilegiranja? To su prava pitanja.

Francuska nije rekla: biraj između lože i suda

Najveća pogreška bila bi mišljenje 2026-27 svesti na efektan naslov: „Sudac ili slobodni zidar – moraš izabrati.“Kolegij to nije rekao. Njegov je zaključak sofisticiraniji, ali i neugodniji. Sudac može imati privatni život. Može se udruživati. Može imati filozofska, vjerska i društvena uvjerenja. Može, barem načelno, biti i slobodni zidar.

Ali od trenutka kada neka druga prisega počne konkurirati prisezi suca, kada bratstvo postane privilegij, kada solidarnost postane obveza favoriziranja ili kada tajna veza počne proizvoditi razuman strah da pravda nije jednaka za sve – prestaje privatna stvar. Tada nastaje javni problem.

Francuska 9. lipnja 2026. nije zabranila slobodni zidari da budu suci. Napravila je nešto možda dugoročno važnije. Postavila je pitanje koje će od sada svaki sudac slobodni zidar teže moći izbjeći: kada se zatvore vrata sudnice i vrata lože, kojoj od te dvije prisege pripada posljednja riječ?