Amenkamen

Osnivanje Vijeća za slobodno zidarstvo, a potom i priključenje Velike Lože Škotske, jedan je od zanimljivijih institucionalnih pomaka u suvremenom europskom slobodnom zidarstvu. Bez stvaranja zajedničkih loža, bez ukidanja autonomije i bez miješanja muških i ženskih organizacija, četiri velike masonske strukture stvorile su zajedničku platformu za javnu komunikaciju, filantropiju i razvoj članstva.

Slobodno zidarstvo poznato je po tradiciji koja se mjeri stoljećima, ritualima koji se mijenjaju sporo i organizacijskoj autonomiji koja se čuva gotovo jednako pažljivo kao i sami obredi. Upravo zato ono što se posljednjih godina dogodilo u Velikoj Britaniji zaslužuje posebnu pozornost.

Za istim institucionalnim stolom danas sjede predstavnici Ujedinjene velike lože Engleske (United Grand Lodge of England – UGLE), dviju velikih ženskih masonskih organizacija – Order of Women Freemasons (OWF) i Honourable Fraternity of Ancient Freemasons (HFAF), danas poznate i kao Freemasonry for Women – te Velike lože Škotske (Grand Lodge of Scotland). Njihova zajednička platforma zove se Council for Freemasonry in Great Britain – Vijeće za slobodno zidarstvo u Velikoj Britaniji. Ne radi se o novoj velikoj loži. Ne radi se ni o stvaranju mješovitog slobodnog zidarstva. Radi se o nečemu možda institucionalno zanimljivijem: pokušaju da tradicionalno autonomne masonske organizacije nastupaju zajedno ondje gdje imaju zajedničke interese.

Počelo je s dvije žene i jednim od najmoćnijih masonskih sustava na svijetu

Vijeće je prvotno osnovano kao Council for Freemasonry in England and Wales, a njegov prvi sastanak održan je 1. srpnja 2024. u prostorijama Ujedinjene velike lože Engleske u Londonu. Osnivači su bili UGLE te dvije velike ženske masonske organizacije – Order of Women Freemasons i Honourable Fraternity of Ancient Freemasons. Za prvu predsjednicu imenovana je tadašnja velika majstorica OWF-a Zuzanka Penn, dok su u stvaranju Vijeća sudjelovali i velika majstorica HFAF-a Carol Cole te Pro Grand Master UGLE-a Jonathan Spence. Već sama odluka o tome tko će prvi predsjedati novim tijelom bila je simbolički snažna.

Organizacija čiji je najvažniji član UGLE – institucija koja svoje korijene veže uz osnivanje prve Velike lože u Londonu 1717. godine i koja je stoljećima jedan od najutjecajnijih autoriteta regularnog slobodnog zidarstva – pristala je da novo zajedničko tijelo u prve dvije godine vode predstavnice ženskih masonskih organizacija. Prema utvrđenom modelu, čelnici velikih loža sudjeluju u radu Vijeća, a predsjedavanje se rotira u razdobljima od 12 mjeseci. Prva dva predsjednička mandata predviđena su bile za predstavnice OWF-a i HFAF-a, nakon čega predsjedavanje preuzima UGLE.

To je važan detalj: Vijeće nije zamišljeno kao organizacija kojom dominira najveća članica, nego kao platforma vidljivo oblikovana načelom institucionalne ravnoteže.

Škotska je promijenila dimenziju cijelog projekta

Sljedeći veliki korak dogodio se u rujnu 2025., kada se Vijeću priključila Velika Loža Škotske. Time je organizacija prestala biti isključivo englesko-velška inicijativa i dobila današnji naziv – Council for Freemasonry in Great Britain. UGLE je 15. srpnja 2026. priključenje Škotske posebno predstavio kao povijesno proširenje Vijeća i novu fazu suradnje muškog i ženskog slobodnog zidarstva na razini Velike Britanije. Veliku Ložu Škotske u Vijeću predstavljaju veliki majstor Alexander C. G. Moncrieff i veliki tajnik William M. S. Semple.

Važnost tog poteza nije samo geografska. Englesko i škotsko slobodno zidarstvo povijesno predstavljaju zasebne masonske jurisdikcije s vlastitim tradicijama, upravljanjem i međunarodnim odnosima. Njihovo okupljanje u istom koordinacijskom tijelu, zajedno s dvjema velikim ženskim organizacijama, daje Vijeću težinu koju prvotna inicijativa iz 2024. nije imala.

Danas su u njegovu radu zastupljeni čelnici četiri organizacije: Jean Michele Knight kao velika majstorica Order of Women Freemasons, Carol Cole kao velika majstorica HFAF-a, Jonathan Spence kao Pro Grand Master UGLE-a te Alexander C. G. Moncrieff kao Grand Master Mason Velike lože Škotske.

Vijeće nije nova „supervelika loža“

Upravo je ovdje važno napraviti razliku koju bi netko izvan masonskog svijeta lako mogao previdjeti. Osnivanjem Vijeća četiri organizacije nisu se ujedinile. Nisu stvorile jednu zajedničku masonsku jurisdikciju. Nisu prenijele svoje ovlasti na nadređeno tijelo. Nisu otvorile zajedničke, mješovite lože niti su promijenile temeljna pravila članstva. OWF i HFAF ostaju ženske organizacije, dok UGLE i Velika Loža Škotske ostaju muške masonske jurisdikcije.

Još u zajedničkoj izjavi iz lipnja 2024. UGLE i dvije ženske velike lože jasno su naglasile da ženske organizacije nemaju namjeru napustiti svoj isključivo ženski karakter, dok one istodobno podržavaju pravo UGLE-a da ostane isključivo muška organizacija. Suradnja, dakle, ne znači organizacijsko spajanje. U tome se možda nalazi i najzanimljiviji element britanskog modela.

Integracija bez asimilacije. Svaka organizacija zadržava svoj identitet, ritualnu autonomiju i članstvo, ali se stvara zajednička institucionalna infrastruktura ondje gdje razdvojenost više nema praktičnog smisla.

Četiri organizacije, jedna komunikacijska strategija

Službeno definirane zadaće Vijeća otkrivaju da iza simbolike postoji prilično pragmatična strategija. Vijeće bi trebalo koordinirati javnu komunikaciju i odnose s drugim organizacijama, povezivati aktivnosti vezane uz služenje zajednici i filantropiju, pomagati u razvoju članstva – posebno ženskog slobodnog zidarstva – te učinkovitije koristiti resurse i infrastrukturu članica.

Jedan od eksplicitnih ciljeva jest i suprotstavljanje stereotipima i pogrešnim predodžbama o slobodnom zidarstvu. To možda najbolje pokazuje gdje se slobodno zidarstvo u Britaniji želi pozicionirati u 21. stoljeću. Problem više nije samo kako sačuvati tradiciju. Problem je kako je objasniti. Za organizacije koje su stoljećima bile povezivane s diskrecijom, zatvorenim sastancima i ograničenim javnim istupima, reputacijski izazov digitalnog doba potpuno je drukčiji. Informacijski vakuum danas se ne zadržava dugo – ispunjavaju ga društvene mreže, teorije zavjere, medijski stereotipi i često netočna tumačenja.

Britanski masoni očito su zaključili da je učinkovitije govoriti jednim glasom o zajedničkim pitanjima, nego dopustiti da svaka organizacija zasebno vodi istu reputacijsku bitku. To se već vidi u praksi. Kada je 2025. Vijeće reagiralo na kritički tekst o slobodnom zidarstvu objavljen u britanskom The Spectatoru, odgovor su zajednički potpisale Ujedinjena velika loža Engleske, Order of Women Freemasons, Velika Loža Škotske i Honourable Fraternity of Ancient Freemasons. To je možda jedan od najboljih primjera stvarne funkcije Vijeća: ne upravljati ložama, nego upravljati pitanjima koja nadilaze granice pojedinih loža i velikih loža.

Žene nisu dodatak priči, nego jedan od njezinih temelja

Posebno zanimljiv dio cijelog projekta jest položaj ženskog slobodnog zidarstva. U javnosti je još uvijek raširena percepcija da je masonerija isključivo muška organizacija. Britanska stvarnost znatno je složenija. Order of Women Freemasons nastao je 1908. godine, iz organizacije koja je u početku uključivala muškarce i žene, ali je tijekom sljedećih desetljeća postala isključivo ženska. Od 1935. djeluje kao potpuno ženska velika loža, a naziv Order of Women Freemasons koristi od 1958. Druga organizacija, Honourable Fraternity of Ancient Freemasons, osnovana je 1913. i također djeluje kao ženska masonska organizacija.

UGLE s obje organizacije već godinama surađuje na različitim projektima, uključujući javne događaje, predstavljanje slobodnog zidarstva i aktivnosti povezane sa sveučilištima. Osnivanje Vijeća zato nije početak odnosa između muškog i ženskog slobodnog zidarstva, nego formalizacija suradnje koja je već postojala. No formalizacija mijenja percepciju. Ženske velike lože više nisu samo organizacije s kojima UGLE održava dobre odnose. One sada sjede u zajedničkom institucionalnom tijelu, sudjeluju u oblikovanju zajedničke strategije i – što je posebno simbolično – dobile su prvenstvo u njegovu predsjedavanju.

Zašto je britanski model zanimljiv i izvan Britanije

Promatrano iz poslovne i organizacijske perspektive, Vijeće je zapravo model svojevrsne strateške alijanse. Četiri organizacije imaju vlastite strukture, članstvo, povijest i interese. Ne žele se spojiti. Ali prepoznaju područja u kojima im fragmentiranost stvara nepotrebne troškove i slabi javni utjecaj. Zato koordiniraju ono što ima smisla koordinirati: komunikaciju, društveni angažman, filantropsku vidljivost, korištenje određenih resursa i pitanje razvoja članstva. Takav model mogao bi biti zanimljiv i drugim masonskim sredinama.

Slobodno zidarstvo je tradicionalno izrazito decentralizirano. Ne postoji svjetska masonska vlada, niti jedna institucija koja upravlja svim slobodnim zidarima. Velike lože čuvaju svoju suverenost, a međusobni odnosi uređuju se priznanjima, sporazumima i tradicijom. Britanski model pokazuje da između potpune institucionalne odvojenosti i potpunog organizacijskog ujedinjenja postoji treći put. Suradnja bez gubitka suvereniteta.

Masonerija koja je odlučila izaći iz obrambene pozicije

Možda je upravo to najvažnija poruka osnivanja Vijeća. Veći dio moderne povijesti slobodno zidarstvo na kritike je često odgovaralo šutnjom. Diskrecija se smatrala vrlinom, a objašnjavanje vlastitog djelovanja javnosti nerijetko nepotrebnim. No društvo se promijenilo. Organizacije se danas natječu za povjerenje, članove, društvenu relevantnost i pozornost javnosti. Tradicija sama po sebi više nije komunikacijska strategija.

Vijeće za slobodno zidarstvo u Velikoj Britaniji zato se može promatrati kao mnogo više od još jednog masonskog administrativnog tijela. To je znak promjene načina razmišljanja. UGLE, dvije velike ženske masonske organizacije i Velika Loža Škotske nisu odustale od svojih razlika. Naprotiv, pažljivo su ih sačuvale. Ali su istodobno zaključile da razlike ne moraju značiti izolaciju.

U svijetu slobodnog zidarstva, u kojem institucionalni kontinuitet traje stoljećima, ponekad upravo takav naizgled mali pomak govori najviše: četiri samostalne masonske tradicije ostale su odvojene unutar svojih loža, ali su odlučile da pred društvom više ne moraju stajati svaka za sebe.