Amenkamen

Afera koja je srušila glavnog državnog odvjetnika Hrvatske pretvorila je Veliki Orijent Hrvatske u najpoznatiju masonsku organizaciju u zemlji. Zatim mu se gotovo izgubio trag. No organizacija nije nestala. Promijenila je ime, izgubila dio loža, promijenila međunarodne saveznike i vodstvo – a stari naziv, neočekivano, završio je kao registrirani žig u vlasništvu privatne tvrtke.

U veljači 2020. hrvatska javnost odjednom je naučila nekoliko izraza koji su dotad uglavnom pripadali zatvorenom svijetu slobodnog zidarstva: veliki majstor, obedijencija, inicijacija, loža, bratstvo. U središtu svega našao se Veliki Orijent Hrvatske, masonska organizacija koju je tada predvodio poznati oftalmolog Nikica Gabrić. Povod nije bila rasprava o povijesti masonerije niti otvaranje nekog masonskog hrama, nego političko-pravosudna afera koja je stigla do samog vrha države.

Tadašnji glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić 18. veljače 2020. javno je potvrdio da je bio član Velikog Orijenta Hrvatske. Članstvu je pristupio u ožujku 2018., neposredno prije nego što je postao glavni državni odvjetnik, a tvrdio je da je iz organizacije istupio u listopadu iste godine. Problem je nastao kada se njegovo članstvo povezalo s kaznenim predmetom u kojem je Nikica Gabrić prijavio pokušaj iznude povezan s planiranim medijskim objavama o masonima. Dan poslije otkrića Jelenić je podnio ostavku.

Bio je to trenutak u kojem je Veliki Orijent Hrvatske postao nacionalna vijest. I gotovo posljednji trenutak u kojem ga je šira javnost pratila pod tim imenom. Što se, zapravo, poslije dogodilo?

Organizacija je počela pucati i prije afere

Da bi se razumio epilog, treba se vratiti nekoliko godina unatrag. Veliki Orijent Hrvatske osnovan je 2017. godine. Prema vlastitoj historiografiji organizacije, začetak je bila skupina hrvatskih slobodnih zidara povezana s Velikim Orijentom Srbije, a „svjetlo” je u novu hrvatsku obedijenciju uneseno 25. ožujka 2017. godine. Prvi veliki majstor bio je Zoran Vojnić Tunić, dok je Nikica Gabrić vodstvo preuzeo 2018. godine. U tadašnjem internom časopisu Loža organizacija je prikazivala ambicioznu strukturu sastavljenu od četiri velike lože – Stupa mudrosti, Stupa snage, Stupa ljepote i Libertasa – unutar kojih je djelovao veći broj pojedinačnih loža. Širenje organizacije bilo je, međutim, praćeno unutarnjim podjelama.

Već krajem 2017. dio članstva krenuo je drugim putem. Početkom 2020., neposredno prije izbijanja velike javne afere, dogodio se još ozbiljniji raskol: osnivač Zoran Vojnić Tunić napustio je Veliki Orijent Hrvatske zajedno s dijelom članstva i formirao novu organizaciju, dok je i Loža „Conte Gondola” otišla pod drugu inozemnu jurisdikciju. Iz nekadašnjeg kruga Velikog Orijenta tijekom sljedećih godina nastalo je ili se izdvojilo više drugih masonskih struktura. Drugim riječima, kada je u veljači 2020. izbila „afera masoni”, organizacija koja se u medijima prikazivala kao jedinstvena i moćna mreža već je iznutra bila fragmentirana.

To je možda i najvažniji dio priče koji je tada ostao u sjeni političkog skandala.

Afera je bila golema, ali Veliki Orijent nije ugašen

Jelenićeva ostavka stvorila je dojam da se nakon medijske eksplozije i sama organizacija povukla ili ugasila. Nije. Pravni kontinuitet udruge nastavio se. Dana 12. svibnja 2021. Veliki Orijent Hrvatske promijenio je ime u Velika Regularna Loža Hrvatske – VRLH. Organizacija na svojim današnjim stranicama izričito navodi taj datum kao trenutak promjene naziva. Prema javno dostupnim registracijskim podacima riječ je o istom pravnom subjektu. Danas djeluje sa sjedištem u Zagrebu.

Odgovor na pitanje „što je bilo s Velikim Orijentom Hrvatske?” u najužem smislu glasi: nije nestao – preimenovan je. Ali razlog zbog kojeg je staro ime nestalo još je neobičniji.

Masonerija, raskol – i žig

Naziv „VELIKI ORIJENT HRVATSKE” nije ostao samo masonski naziv. Postao je predmet prava intelektualnog vlasništva. Državni zavod za intelektualno vlasništvo pokazuje da je verbalni žig „VELIKI ORIJENT HRVATSKE” prijavljen još 20. listopada 2017., a priznat 30. ožujka 2018. Nositelj je izvorno bio Ivan Jurić-Kaćunić, koji je bio povezan s organizacijom, ali ju je poslije napustio. Sama VRLH u svojoj povijesti tvrdi da je upravo činjenica da je naziv bio zaštićen kao žig u vlasništvu bivšeg člana bila razlog zbog kojeg je 2021. napušteno ime Veliki Orijent Hrvatske. Time priča dobiva još jedan, sasvim suvremen obrat.

Prema aktualnim podacima Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, pravo na žig preneseno je 8. travnja 2026. na zagrebačku tvrtku Esanda Adria d.o.o., a registracija žiga vrijedi do 20. listopada 2027. godine. Tako i danas postoji zanimljivo razdvajanje identiteta i pravnog kontinuiteta.

Organizacija koja je nekada bila Veliki Orijent Hrvatske danas se zove Velika regularna loža Hrvatske. Ali ime „Veliki Orijent Hrvatske” i dalje postoji – kao zaštićeni verbalni žig čiji nositelj više nije ta masonska udruga. Za organizaciju koja njeguje simboliku, tradiciju i kontinuitet imena, teško je zamisliti neobičniji epilog.

Nakon Beograda – Pariz

Promjena imena bila je samo jedan dio transformacije. Još je važnija promjena međunarodnog položaja. Veliki Orijent Hrvatske nastao je uz snažnu povezanost sa slobodnozidarskim strukturama iz Srbije. Nakon raskola, afere i reorganizacije, njegova nasljednica VRLH postupno se usmjerila prema francuskom krugu tradicionalnog slobodnog zidarstva.

Velika Loža Francuske (Grande Loge de France – GLDF) jedna je od najstarijih i najutjecajnijih francuskih masonskih obedijencija. Osnovana je 1894. godine, a djeluje kao velika loža koja njeguje tradiciju Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda. Za razliku od angloameričkog sustava koji predvodi Ujedinjena Velika Loža Engleske (UGLE), GLDF pripada tradicionalnom krugu slobodnog zidarstva. Njezin autoritet proizlazi iz vlastite tradicije, unutarnje organizacije i međunarodnih odnosa s drugim velikim ložama koje priznaju njezin masonski legitimitet.

Dana 18. lipnja 2022. VRLH je potpisala povelju o suradnji i priznanju s Velikom Ložom Francuske – Grande Loge de France. Godinu poslije, u lipnju 2023., primljena je u međunarodnu konfederaciju CIGLU/ICUGL, mrežu velikih loža uglavnom vezanih uz tradiciju Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda. Tijekom 2024. nastavila je regionalnu suradnju s velikim ložama iz Srbije, Slovenije i Sjeverne Makedonije. Kronološki gledano, put organizacije mogao bi se opisati ovako: 2017. svjetlo dolazi iz Beograda, 2020. organizacija prolazi kroz raskol i javnu aferu, 2021. nestaje ime Veliki Orijent Hrvatske, a od 2022. međunarodni oslonac sve se više premješta prema Parizu.

Taj proces kulminirao je 2025. godine. Velika loža Francuske donijela je 22. svibnja 2025. odluku kojom je VRLH-u dodijelila patent za praksu Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda. Patent je potom svečano uručen hrvatskom velikom majstoru Damiru Jandrašeku na konventu u Parizu. Time je potvrđena još jedna velika promjena.

Nikica Gabrić više nije veliki majstor

Osoba koja je hrvatskoj javnosti praktički personificirala Veliki Orijent Hrvatske više ne vodi organizaciju.

Nikica Gabrić bio je na čelu od 2018. do 2025. godine. Na službenim stranicama VRLH-a u objavama iz 2025. već se opisuje kao „bivši Veliki majstor”, dok je novi veliki majstor i predsjednik udruge Damir Jandrašek. Upravo je njemu u Parizu 2025. uručen spomenuti patent Velike Lože Francuske. Jandrašek pritom nije novo ime u povijesti organizacije. Još je u javno objavljenoj strukturi Velikog Orijenta Hrvatske iz 2018. bio naveden kao veliki majstor jednog od njegovih tadašnjih stupova, Velike Lože „Stup snage”. Njegov dolazak na vrh zato ne predstavlja potpuni prekid s prethodnom organizacijom, nego prije prijenos vodstva unutar kruga ljudi koji je sudjelovao u njezinu ranijem razvoju.

Koliko je od starog Velikog Orijenta ostalo?

Tu dolazimo do možda najzanimljivije brojke. Veliki Orijent Hrvatske u svojoj je ekspanzivnoj fazi 2018. prikazivao strukturu od 16 pojedinačnih loža okupljenih unutar četiri velike lože. Nasuprot tome, Velika Regularna Loža Hrvatske na svojim stranicama navodi sedam loža u Zagrebu, Rijeci i Splitu. To ne znači nužno da se broj članova smanjio u istom omjeru – javno provjerljivi aktualni podaci o članstvu nisu dostupni – ali pokazuje da je organizacijska karta znatno uža nego u doba najveće ekspanzije Velikog Orijenta.

Neke lože otišle su u druge jurisdikcije, neke su nestale iz današnje strukture, a iz raskola su nastale nove masonske organizacije. Veliki Orijent, drugim riječima, nije preživio nepromijenjen. Preživjela je njegova organizacijska jezgra.

Je li današnja „Velika regularna loža” regularna?

Naziv može biti zbunjujući. U međunarodnom slobodnom zidarstvu pojam „regularnost” nije samo opis načina rada nego tehničko pitanje međusobnog priznanja različitih masonskih sustava.

Ujedinjena Velika Loža Engleske – UGLE, najstarija velika loža i središnja referentna institucija angloameričkog sustava regularnog slobodnog zidarstva – danas u Hrvatskoj kao priznatu navodi Veliku Ložu Hrvatske, a ne Veliku Regularnu Ložu Hrvatske. UGLE pritom izričito objašnjava da u pravilu priznaje samo jednu veliku ložu na pojedinom državnom teritoriju. VRLH pripada drugom međunarodnom krugu: tradicionalnom škotskom sustavu povezanom s Velikom ložom Francuske i CIGLU-om.

Zato naziv „Velika Regularna Loža Hrvatske” ne treba tumačiti kao dokaz da je riječ o istoj masonskoj jurisdikciji koju UGLE priznaje kao regularnu hrvatsku veliku ložu. To su dvije različite organizacije i dva različita sustava međunarodnog priznanja. Za razumijevanje današnje hrvatske masonerije ta je razlika ključna.

Od naslovnica do tišine

Paradoks Velikog Orijenta Hrvatske jest u tome što je organizacija postala najpoznatija upravo u trenutku svoje najveće krize. Godine 2020. o njoj se govorilo zbog državnog odvjetnika, liječnika, odvjetnika, menadžera i drugih javno poznatih ljudi. Mediji su objavljivali fotografije masonskih rituala, dijelove internog časopisa Loža, organizacijsku strukturu i imena pojedinih članova. Afera je bila dovoljno velika da glavni državni odvjetnik podnese ostavku. No dogodilo se gotovo suprotno od onoga što bi se očekivalo.

Organizacija nije ugašena. Samo je nestala iz svakodnevnog medijskog interesa. U međuvremenu je promijenila ime, sjedište i međunarodni položaj, smanjila i reorganizirala mrežu loža, uspostavila odnose s Velikom Ložom Francuske, ušla u međunarodne masonske strukture i na kraju promijenila velikog majstora.

Što se onda dogodilo s Velikim Orijentom Hrvatske?

Najtočniji odgovor glasi: raspao se djelomično, ali nije nestao. Dio članova i loža otišao je svojim putem. Veliki javni skandal 2020. teško je pogodio njegovu reputaciju i otkrio unutarnje podjele koje su već postojale. Godine 2021. izgubio je – ili napustio – ime pod kojim je postao poznat javnosti te nastavio djelovati kao Velika Regularna Loža Hrvatske. Potom je počeo graditi novi međunarodni identitet, ovaj put mnogo snažnije vezan uz francuski tradicionalni masonski krug. Nikica Gabrić, čovjek čije je ime godinama bilo nerazdvojivo od organizacije, 2025. prestao je biti njezin veliki majstor. Vodstvo je preuzeo Damir Jandrašek. A ime koje je 2020. punilo naslovnice – Veliki Orijent Hrvatske – danas više nije ime aktivne masonske organizacije koja ga je proslavila. Ostalo je registrirano kao žig, trenutačno u vlasništvu privatne zagrebačke tvrtke, s važenjem do listopada 2027. godine. I upravo je u tome najbolja završna slika cijele priče.

Veliki Orijent Hrvatske nije doživio spektakularni kraj kakav bi se mogao očekivati nakon afere koja je potresla državni vrh. Doživio je nešto mnogo tipičnije za povijest slobodnog zidarstva: raskol, promjenu imena, borbu za kontinuitet i legitimitet, stvaranje novih saveza – i nastavak rada daleko od naslovnica. Nestao je brend. Organizacija je, u promijenjenom obliku, ostala.