Amenkamen

Od kraja 2025. policajci i zaposlenici londonske Metropolitan Police više ne mogu članstvo u slobodnom zidarstvu tretirati isključivo kao privatnu stvar. Moraju ga prijaviti poslodavcu. Odluka je izazvala pravni sukob s britanskim masonskim organizacijama, otvorila raspravu o granicama privatnosti javnih službenika i postavila pitanje koje daleko nadilazi same masone: kada pripadnost privatnoj organizaciji postaje institucionalni rizik?

U korporativnom svijetu to bi se nazvalo disclosureom. Član uprave prijavljuje vlasnički udjel. Menadžer prijavljuje povezanost s dobavljačem. Osoba koja odlučuje o natječaju mora otkriti mogući sukob interesa. U londonskoj policiji od prosinca 2025. toj je logici dodano još jedno pitanje: jeste li sada ili ste nekada bili slobodni zidar?

Metropolitan Police Service, najveća britanska policijska služba i institucija koju svijet gotovo automatski povezuje s imenom Scotland Yard, izmijenila je svoju politiku o prijavljivanju povezanosti zaposlenika. Od 11. prosinca 2025. policajci i drugi zaposlenici moraju povjerljivo prijaviti sadašnje ili nekadašnje članstvo u organizacijama koje imaju povjerljivo članstvo, hijerarhijsku strukturu i od članova očekuju međusobnu potporu. Slobodnozidarske organizacije izričito su navedene kao primjer takvih organizacija.

To ne znači da je policajcima zabranjeno biti slobodnim zidarima. Znači nešto drugo: policija želi znati tko od njezinih ljudi pripada loži. I upravo je ta razlika postala središte jednog od zanimljivijih britanskih sukoba između prava na privatnost i zahtjeva za institucionalnom transparentnošću.

Članstvo je dopušteno. Neprijavljivanje više nije

Nova politika nije zabrana slobodnog zidarstva niti automatski dovodi u pitanje profesionalni integritet policajca. Policajac može postati slobodni zidar. Može ostati član lože. Samo članstvo, prema obrazloženju suda, nije razlog da netko bude isključen iz napredovanja, istrage ili neke druge profesionalne aktivnosti. Ali članstvo mora biti prijavljeno.

Namjerno nepridržavanje pravila za policijske službenike može predstavljati povredu službenih obveza i potencijalno dovesti do disciplinskog postupka. Podaci se, međutim, ne objavljuju javno niti se rutinski dostavljaju nadređenima i kolegama. Prijava se podnosi lokalnoj jedinici za profesionalne standarde, a nakon toga se podatak čuva u posebnoj jedinici za integritet. Prema informacijama iznesenima pred Visokim sudom, pristup tim podacima ima samo pet sigurnosno provjerenih osoba.

Drugim riječima, nije riječ o javnom registru masona u policiji. Riječ je o internom registru potencijalnih povezanosti. Za Scotland Yard razlika je ključna. Policija tvrdi da mora biti sposobna prepoznati situaciju u kojoj bi dvojica ljudi povezanih istom organizacijom mogla sudjelovati u istrazi, odlučivati o napredovanju, disciplinskom postupku ili javnoj nabavi. Ne mora postojati stvarni sukob interesa.

U modernom upravljanju institucijama ponekad je dovoljno da postoji razumna percepcija da bi mogao postojati.

Iza svega stoji neriješeno ubojstvo staro gotovo četiri desetljeća

Korijeni odluke vode do jednog od najmračnijih slučajeva u povijesti londonske policije. Privatni istražitelj Daniel Morgan ubijen je 1987. na parkiralištu puba u južnom Londonu. Ubojstvo nikada nije razriješeno, a desetljeća istraga pratila su pitanja policijske korupcije, curenja informacija i mogućih veza između policajaca, privatnih istražitelja i drugih osoba. Neovisno povjerenstvo koje je godinama analiziralo slučaj objavilo je 2021. opsežno izvješće.

Važno je naglasiti ono što se u senzacionalističkim interpretacijama lako izgubi: povjerenstvo nije pronašlo dokaz da su masonske veze bile čimbenik u samom ubojstvu Daniela Morgana niti da su bile nezakonito korištene kako bi se ometale istrage. Ali pronašlo je nešto drugo.

Članstvo policajaca u slobodnom zidarstvu desetljećima je bilo izvor ponavljajuće sumnje i nepovjerenja među istražiteljima i javnošću. Zato je povjerenstvo preporučilo da policajci i policijsko osoblje povjerljivo prijavljuju članstvo u organizacijama, uključujući slobodne zidare, koje bi mogle dovesti u pitanje njihovu nepristranost ili stvoriti percepciju sukoba lojalnosti. Ta formulacija otkriva samu srž problema. Nije bilo potrebno dokazati masonsku zavjeru da bi postojalo pitanje transparentnosti. Za instituciju koja ovisi o povjerenju javnosti, sama trajna sumnja postala je upravljački problem.

Problem nije bio dokaz korupcije, nego rizik zatvorene mreže

To je možda najzanimljiviji aspekt cijele priče. Britanske vlasti godinama nisu pronašle dokaznu osnovu za tvrdnju da je slobodno zidarstvo značajan uzrok policijske korupcije. Radna skupina osnovana nakon izvješća o slučaju Daniel Morgan upravo je to zaključila.

Ipak, Metropolitan Police ponovno je otvorio pitanje 2025. Interna analiza obuhvatila je 27 obavještajnih prijava povezanih sa slobodnim zidarstvom. Velik dio njih bio je anoniman i same po sebi nisu predstavljale dokaze krivnje. Navodi su se, međutim, odnosili na sumnje u pogodovanje pri prekovremenom radu, zaštitu kolega, napredovanja i blaže disciplinske sankcije zbog navodnih masonskih veza. Policija je sama priznala da su takve informacije činile vrlo malen dio ukupnih obavještajnih podataka te da je stvarni opseg problema teško kvantificirati. To je važna nijansa.

Scotland Yard zapravo nije rekao: slobodni zidari su korumpirani. Rekao je: postojanje zatvorene mreže međusobno povezanih ljudi unutar policije može stvoriti rizik stvarne ili percipirane pristranosti, a taj rizik moramo moći prepoznati. U svijetu korporativnog upravljanja takav pristup nije neobičan. Problem nije nužno u tome što poznajete nekoga. Problem nastaje kada organizacija koja donosi odluke ne zna da ga poznajete.

Kada je policija pitala svoje zaposlenike, rezultat je bio zanimljiv

Prije donošenja odluke Metropolitan Police proveo je internu anketu. Odaziv je bio nizak – samo oko 4,3 posto ukupne radne snage – što je kasnije postalo jedan od argumenata kritičara procesa. Među onima koji su odgovorili, međutim, rezultati su bili prilično jasni: 64 posto smatralo je da članstvo u hijerarhijskim organizacijama poput slobodnog zidarstva utječe na povjerenje javnosti u policiju, 66 posto da utječe na percepciju policijske nepristranosti, a isti postotak podržao je uključivanje slobodnog zidarstva u politiku obveznog prijavljivanja povezanosti.

Met je odlučio da je pitanje povjerenja važnije od tradicionalne diskrecije koja okružuje privatna članstva. Slobodni zidari odlučili su odgovor potražiti na sudu.

Velika loža protiv Scotland Yarda

United Grand Lodge of England, najvažnija regularna masonska obedijencija u Engleskoj, zajedno s dvjema ženskim slobodnozidarskim organizacijama i dvojicom policajaca masona, pokrenula je pravni postupak protiv Metropolitan Police. Argumenti su bili ozbiljni. Tvrdili su, među ostalim, da nova politika zadire u privatni život i slobodu udruživanja, otvara pitanja zaštite osobnih podataka i diskriminacije te da policija nije imala dovoljno čvrstu pravnu osnovu za takvu obvezu.

S njihove točke gledišta, problem je bio i simboličan: samo stavljanje slobodnog zidarstva u kategoriju organizacija koje se moraju posebno prijavljivati moglo je, tvrdili su, stvoriti dojam da su svi masoni unaprijed sumnjivi. Visoki sud u Londonu nije prihvatio te argumente kao dovoljno osnovane za nastavak sudskog preispitivanja.

Sudac Chamberlain 17. veljače 2026. odbio je zahtjev za dopuštenje pokretanja judicial reviewa i zahtjev za privremeno zaustavljanje politike. Zaključio je da je cilj održavanja i jačanja povjerenja javnosti legitiman te da je obveza povjerljivog prijavljivanja proporcionalna tom cilju. Posebno je naglašeno da politika ne zabranjuje članstvo, da članstvo samo po sebi nije prepreka profesionalnom napredovanju te da su podaci strogo ograničeno dostupni. Tjedan dana poslije UGLE je objavio da se neće žaliti.

Istodobno je ostao pri stavu da je politika nepravedna prema slobodnim zidarima i da se temelji na pogrešnom razumijevanju suvremenog slobodnog zidarstva. Pozvao je svoje članove u Metropolitan Police koji još nisu podnijeli prijavu da to učine.

Gotovo 400 ljudi već se izjasnilo

Brojke daju priči dodatnu dimenziju. Do vremena sudskog postupka 397 policajaca i zaposlenika Metropolitan Police prijavilo je da jesu ili su nekada bili slobodni zidari. Taj broj, međutim, treba pažljivo tumačiti. Ne predstavlja nužno 397 trenutačno aktivnih policajaca masona jer uključuje policijske službenike i civilno osoblje te sadašnje i bivše članstvo.

U sudskom postupku masonske organizacije navele su podatak o 442 aktivna policajca slobodna zidara u Metropolitan Police i zasebnoj City of London Police zajedno, ali sud je upozorio da raspoloživi podaci nisu dovoljno razdvojeni da bi se iz njih moglo precizno utvrditi koliko trenutačno aktivnih masona radi upravo u Metropolitan Police.

Ipak, jedna je stvar očita: slobodno zidarstvo u britanskoj policijskoj tradiciji nije tek povijesna fusnota. Postoji i danas.

Ovo zapravo nije priča samo o masonima

Najlakše bi bilo ovu priču svesti na stoljetni britanski folklor o tajnim ložama, policajcima, sucima i ljudima s vezama. Ali važnije pitanje je suvremenije. Koliko privatnosti može očekivati osoba koja obavlja posao s velikom javnom moći?

Policajci već prolaze sigurnosne provjere u kojima mogu biti dužni otkrivati iznimno osjetljive informacije – od financijskih okolnosti i obiteljskih veza do osobnih odnosa i drugih aspekata privatnog života. Sud je upravo tu činjenicu uzeo u obzir kada je procjenjivao je li prijavljivanje članstva u loži nerazmjerno zadiranje u privatnost.

Sljedeće pitanje još je neugodnije. Zašto bi se prijavljivalo baš slobodno zidarstvo? Formalno, nova politika nije napisana samo za masone. Obuhvaća svaku organizaciju koja kombinira povjerljivo članstvo, hijerarhijsku strukturu i obvezu međusobne potpore. Ali sama je Metropolitan Police jasno navela masonska tijela kao primjer, a sud je konstatirao da nije bilo sporno da je upravo slobodno zidarstvo bilo organizacija koju je policija prvenstveno imala na umu kada je uvodila pravilo.

Tu kritika slobodnih zidara ima političku težinu čak i nakon izgubljene pravne bitke. Ako je načelo transparentnosti univerzalno, ono bi trebalo biti primjenjivo univerzalno. Na profesionalne mreže. Bratstva. Vjerske zajednice. Političke krugove. Ekskluzivne klubove. Alumni organizacije. Svaku strukturu u kojoj osobna lojalnost potencijalno može doći u konflikt s institucionalnom dužnošću. Jer stvarni test ove politike neće biti pitanje može li London napraviti popis policajaca koji su masoni.

Bit će pitanje može li izgraditi dosljedan sustav upravljanja sukobom lojalnosti bez stvaranja kategorije građana koji su sumnjivi samo zato što pripadaju određenoj legalnoj organizaciji. Upravo zato slučaj Scotland Yarda i slobodnih zidara ima značenje daleko izvan Velike Britanije.

U vremenu u kojem institucije sve češće govore o transparentnosti, integritetu i sukobu interesa, London je povukao jasnu crtu: država vam ne mora zabraniti kome pripadate – ali u određenim profesijama može tražiti da joj kažete kome pripadate. A ta je razlika mnogo veća nego što se na prvi pogled čini.