Amenkamen

Teorije zavjere slobodno zidarstvo zamišljaju kao piramidu na čijem vrhu sjedi nevidljivi upravitelj svjetske mreže loža. Stvarnost je gotovo suprotna: ne postoji svjetski veliki majstor, središnja masonska vlada ni institucija koja može zapovijedati svim slobodnim zidarima. Postoji složen arhipelag samostalnih velikih loža, velikih orijenata, redova i vrhovnih vijeća koji se međusobno priznaju, ignoriraju ili osporavaju. Hrvatska je mala, ali vrlo dobra ilustracija takvog sustava.

Kada se u javnosti govori o slobodnom zidarstvu, prije ili poslije pojavi se pitanje koje zvuči sasvim logično: Tko je glavni? Ako postoje lokalne lože, netko mora upravljati njima. Ako postoje velike lože, netko mora biti iznad velikih loža. Ako slobodni zidari djeluju u različitim državama, negdje bi trebalo postojati svjetsko sjedište. Možda u Londonu. Možda u Parizu. Možda u Washingtonu. Možda u nekoj diskretnoj palači čiji se pravi stanovnici nikada ne fotografiraju.

Takva pretpostavka odgovara načinu na koji zamišljamo velike međunarodne organizacije. Katolička Crkva ima papu i Vatikan. Ujedinjeni narodi imaju Glavnu skupštinu i glavnog tajnika. Europska unija ima zajedničke institucije. Multinacionalne kompanije imaju središnjicu, upravu i izvršnog direktora.

Slobodno zidarstvo nema ništa od toga. Ne postoji predsjednik svjetskog slobodnog zidarstva. Ne postoji univerzalna velika loža kojoj su podređene sve nacionalne organizacije. Ne postoji središnji registar svih članova. Ne postoji tijelo koje bi moglo izdati zapovijed svim masonima svijeta.

Čak ni organizacije s velikim povijesnim ugledom, poput Ujedinjene Velike Lože Engleske (UGLE), nemaju vlast nad slobodnim zidarstvom drugih država. UGLE na svojim službenim stranicama jasno navodi da je upravno tijelo slobodnog zidarstva u Engleskoj, Walesu, Kanalskim otocima, na Otoku Manu i u određenim prekomorskim distriktima. Ne predstavlja se kao uprava svjetskog slobodnog zidarstva.

Odgovor na pitanje iz naslova zato je jednostavan. Nitko nije šef svih masona. Ali objašnjenje zašto je tako otkriva mnogo o stvarnoj prirodi slobodnog zidarstva.

Svjetsko slobodno zidarstvo nije piramida, nego arhipelag

Francuski portal 450.fm svjetsko slobodno zidarstvo opisuje metaforom arhipelaga. Svaka je velika loža ili obedijencija svojevrsni otok. Neki su otoci bliski i povezani mostovima međusobnog priznanja. Drugi pripadaju istoj široj tradiciji, ali nemaju formalne odnose. Treći se razilaze oko temeljnih pitanja poput vjere, članstva žena, odnosa prema politici ili shvaćanja regularnosti. Neki se međusobno posjećuju. Neki surađuju samo izvan ritualnog rada. Neki jedni druge uopće ne smatraju dijelom iste masonske tradicije.

Ipak, svi koriste barem dio zajedničkog simboličkog jezika: ložu, stupnjeve, obrede, kutnik, šestar, kamen, svjetlo, gradnju Hrama i ideju rada na sebi.

Francuski autor zato upozorava da je pogrešno govoriti o jednoj, jedinstvenoj i centraliziranoj masoneriji. Točnije je govoriti o različitim slobodnim zidarstvima koja su nastala prijenosima, podjelama, reformama, sukobima i prilagodbama različitim društvima. To nije samo romantična slika raznolikosti. To je temeljna organizacijska činjenica.

Lokalna loža nije podružnica svjetske korporacije

Osnovna jedinica slobodnog zidarstva jest loža. U njoj se primaju novi članovi, izvode obredi, biraju dužnosnici, održavaju sastanci i odvija stvarni masonski život. Više loža na određenom području djeluje pod zaštitom velike lože, velikog orijenta ili druge vrste obedijencije. Ta viša organizacija donosi pravila, izdaje povelje ložama, nadzire ritualne i administrativne standarde te uređuje odnose s drugim masonskim organizacijama. Ali velika loža u jednoj državi gotovo sigurno nije podružnica strane velike lože. Ona sebe smatra samostalnom i suverenom na području vlastite jurisdikcije.

Ujedinjena Velika Loža Engleske (UGLE) na svojoj stranici objašnjava da je velika loža upravno tijelo slobodnog zidarstva unutar određenog teritorija, koji je najčešće država ili savezna jedinica. To znači da Velika Loža Hrvatske nije hrvatska ispostava UGLE-a. UGLE ne bira njezina velikog majstora. Ne potvrđuje svaku njezinu odluku. Ne određuje tko će biti primljen u hrvatske lože. Ne upravlja njezinom imovinom. Ne izdaje joj redovite operativne naloge. Između njih postoji odnos priznanja, a ne odnos nadređenosti. Ta razlika javnosti često promiče.

Zašto se onda London smatra središtem?

Ujedinjena Velika Loža Engleske ima iznimno važan povijesni i simbolički položaj. Prva velika loža osnovana je u Londonu 1717. godine, a iz engleskog se masonskog prostora tijekom 18. i 19. stoljeća slobodno zidarstvo širilo velikim dijelom svijeta. Britanska politička, trgovačka, vojna i kolonijalna prisutnost dodatno je pridonijela širenju loža povezanih s engleskom tradicijom. Zbog toga je London za veliki dio takozvanog regularnog slobodnog zidarstva postao važna referentna točka. Ali referentna točka nije isto što i glavni grad.

UGLE priznaje strane velike lože za koje smatra da su pravilno osnovane i da rade u skladu s kriterijima regularnosti koje prihvaća. Prema njezinu službenom objašnjenju, priznanje znači da UGLE određenu veliku ložu smatra regularnom te da članovima dviju organizacija dopušta međusobne posjete. To nije svjetska licencija za bavljenje slobodnim zidarstvom. To je izjava o bilateralnom institucionalnom odnosu.

Drugim riječima, UGLE govori: „Mi ovu veliku ložu priznajemo i s njom održavamo masonske odnose.“ Ne govori: „Mi smo je osnovali, posjedujemo je i njome upravljamo.“

Velika Loža Hrvatske nalazi se na aktualnom UGLE-ovu popisu priznatih europskih velikih loža. Istodobno i hrvatska velika loža objavljuje vlastiti popis stranih organizacija koje priznaje, među kojima se nalazi UGLE. Odnos je, barem formalno, uzajaman.

Priznanje nije isto što i zapovijedanje

Masonsko priznanje najbolje je usporediti s diplomatskim odnosima. Hrvatska može priznati neku državu i s njom razmijeniti veleposlanike. To ne znači da hrvatska vlada upravlja tom državom.

Slično tome, dvije velike lože mogu se međusobno priznati, razmjenjivati predstavnike i dopuštati članovima posjete. I dalje ostaju samostalne. Mogu imati različite ritualne detalje. Mogu drukčije upravljati članstvom. Mogu donositi različite odluke. Mogu čak naknadno povući priznanje ako procijene da druga organizacija više ne ispunjava njihove kriterije.

Svjetska mreža regularnog slobodnog zidarstva zato nije čvrsta piramida. Više nalikuje sustavu bilateralnih sporazuma. UGLE ima velik utjecaj jer se njezino priznanje smatra važnim u anglosaksonskoj tradiciji. No čak ni među regularnim velikim ložama ne postoji mehanizam prema kojem bi engleski veliki majstor mogao jednostavno narediti američkoj, njemačkoj, hrvatskoj ili australskoj velikoj loži što mora učiniti.

Ugled proizvodi utjecaj. Ne proizvodi univerzalnu vlast.

Amerika najbolje pokazuje koliko je ideja jednog šefa pogrešna

Sjedinjene Američke Države nemaju jednu jedinstvenu veliku ložu koja bi upravljala svim američkim slobodnim zidarima. U pravilu svaka savezna država ima vlastitu veliku ložu. Uz njih postoji i povijesna tradicija velikih loža Prince Hall, nastala u kontekstu rasne segregacije i isključivanja Afroamerikanaca iz tadašnjih bijelih masonskih struktura. Te velike lože međusobno uređuju priznanja i odnose.

Ne postoji jedan „američki veliki majstor“ koji upravlja svim ložama od Aljaske do Floride. Ako ni unutar jedne države veličine SAD-a nema jedinstvene masonske vlade, još je manje vjerojatno da bi postojala jedna vlada za cijeli svijet. To ne znači da nema koordinacije, konferencija, zajedničkih interesa ili međusobnog utjecaja.

Znači samo da koordinacija nije isto što i hijerarhijska podređenost.

A što je s Velikim Orijentom Francuske?

Pretpostavka da je London glavni centar svih slobodnih zidara zanemaruje činjenicu da značajan dio svjetskog slobodnog zidarstva uopće ne pripada anglosaksonskom sustavu regularnog priznanja.

Veliki Orijent Francuske predstavlja jednu od najutjecajnijih organizacija liberalne i adogmatske tradicije. U središte stavlja slobodu savjesti, laicitet, humanizam i društveni angažman. Njegove lože mogu same odlučiti hoće li se u ritualu pozivati na Velikog Arhitekta Svemira, dok sama organizacija članstvo ne uvjetuje obveznom religijskom vjerom.

UGLE i Veliki Orijent Francuske ne pripadaju istom sustavu priznanja. Jedan drugome nisu nadređeni. Ne postoji treće međunarodno tijelo koje bi presudilo koji od njih ima pravo predstavljati cjelokupno masonstvo. Svaki pripada vlastitoj masonskoj obitelji, povijesti i mreži odnosa.

Njihove razlike nisu samo administrativne. Odnose se na pitanja koja zadiru u samu definiciju slobodnog zidarstva: Mora li kandidat vjerovati u Vrhovno Biće? Mora li u loži biti prisutan sveti tekst? Mogu li žene biti inicirane? Smije li se u loži raspravljati o političkim i društvenim pitanjima? Je li društveni angažman prirodan nastavak inicijacijskog rada ili opasno udaljavanje od njega? Ne postoji svjetski masonski sud koji bi na ta pitanja dao odgovor obvezujući za sve.

Ni „liberalno masonstvo“ nema jednog predsjednika

Bilo bi jednako pogrešno zaključiti da, ako London ne upravlja cijelim slobodnom zidarstvom, onda tu ulogu možda ima Pariz. Nema je. Veliki Orijent Francuske važna je i povijesno utjecajna obedijencija, ali ne upravlja svim liberalnim, adogmatskim, mješovitim ili ženskim masonskim organizacijama.

Postoje veliki orijenti, velike lože, federacije i međunarodne asocijacije s vlastitim pravilima i upravama. Neke surađuju. Neke su članice istih međunarodnih udruženja. Neke imaju povelje prijateljstva. Neke se međusobno natječu za utjecaj. Neke su nastale odvajanjem upravo od organizacija s kojima danas više nemaju odnose. I u liberalnom slobodnom zidarstvu mreža je važnija od piramide.

Žensko i mješovito masonstvo dodatno proširuje sliku

Svjetsko slobodno zidarstvo ne čine samo muške regularne velike lože i kontinentalni veliki orijenti. Postoje samostalne ženske masonske organizacije i međunarodni mješoviti redovi.

Le Droit Humain nastao je u Francuskoj krajem 19. stoljeća kao međunarodni mješoviti masonski red. Za razliku od većine nacionalno organiziranih velikih loža, međunarodnost i zajedničko članstvo muškaraca i žena ugrađeni su u samu njegovu organizacijsku strukturu. Danas djeluje u desecima zemalja. To je bliže međunarodnoj masonskoj organizaciji s jedinstvenom strukturom nego što je slučaj s mrežom nacionalnih regularnih velikih loža. Ali ni Le Droit Humain nije uprava svih slobodnih zidara. On upravlja samo vlastitim federacijama i ložama.

Postojanje međunarodnog velikog majstora nekog reda ne znači postojanje svjetskog velikog majstora slobodnog zidarstva. To je jednako kao što predsjednik jedne međunarodne humanitarne organizacije nije predsjednik svih humanitarnih organizacija na svijetu.

A vrhovna vijeća i 33. stupanj?

Velik dio javne konfuzije nastaje zbog takozvanih viših stupnjeva, osobito Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda. Nazivi poput „vrhovnog vijeća“, „suverenog velikog zapovjednika“ i „33. stupnja“ zvuče kao vrh svjetske hijerarhije. Ali ni ovdje ne postoji jedna zapovjedna piramida.

Vrhovna vijeća upravljaju stupnjevima Škotskog obreda unutar vlastitih jurisdikcija i prema pravilima vlastite masonske tradicije. Ona nisu nužno nadređena simboličkim velikim ložama koje upravljaju prvim trima stupnjevima. Član s 33. stupnjem nije „šef“ slobodnog zidara koji radi u trećem stupnju.

Broj stupnja ne predstavlja čin u jedinstvenoj svjetskoj vojsci. Radi se o različitim organizacijskim i obrednim sustavima koji se mogu međusobno nadopunjavati, ali imaju odvojene nadležnosti. Teorije zavjere vide broj 33 i zamišljaju posljednju etažu piramide.

Masonska administracija češće vidi nekoliko različitih institucija, povelja, sporazuma i teritorijalnih nadležnosti. Stvarnost je manje filmska, ali znatno složenija.

Hrvatska kao mali laboratorij svjetskog problema

Hrvatska masonska scena dobro pokazuje zašto ne postoji jednostavan odgovor na pitanje tko predstavlja „hrvatske slobodne zidare“.

U sustavu regularnog masonstva međunarodno priznanje UGLE-a ima Velika Loža Hrvatske. UGLE je navodi kao priznatu veliku ložu za Hrvatsku, a Velika loža Hrvatske objavljuje vlastitu mrežu priznatih stranih velikih loža.

Ali u Hrvatskoj djeluju i druge masonske organizacije, tradicije i međunarodno povezane lože. Postoji liberalno, mješovito i međunarodno masonstvo. Postoje organizacije koje Velika Loža Hrvatske ne priznaje, ali koje imaju vlastite odnose s inozemnim obedijencijama. Postoje skupine koje sebe smatraju legitimnim nasljednicima određene povijesne ili ritualne tradicije, dok ih drugi smatraju neregularnima.

Svaka od tih organizacija može imati velikog majstora. Ali nijedan od njih nije veliki majstor svih hrvatskih slobodnih zidara. Veliki majstor upravlja vlastitom velikom ložom. Njegov autoritet prestaje ondje gdje prestaje jurisdikcija njegove organizacije.

U hrvatskoj javnosti ipak se često pojavljuje formulacija „šef hrvatskih masona“. Ona je medijski privlačna, ali organizacijski neprecizna. Točnije bi bilo reći: veliki majstor određene velike lože ili obedijencije. Razlika nije mala.

Tko onda odlučuje tko je „pravi“ slobodni zidar?

Upravo je to najteže pitanje. Odgovor ovisi o tome koga pitate. Za UGLE i velike lože iz njezina sustava priznanja regularna je ona organizacija koja ispunjava njihove povijesno oblikovane kriterije i s kojom postoje formalni odnosi. Za liberalne i adogmatske obedijencije englesko priznanje nije konačno mjerilo masonskog legitimiteta. One se pozivaju na vlastite povijesti, povelje, međunarodne veze i razumijevanje slobode savjesti. Mješoviti redovi odbacuju ideju da spol treba odrediti sposobnost čovjeka za inicijaciju. Ženske velike lože smatraju da autentičan masonski rad nije isključivo muško pravo. Stoga ne postoji neutralni međunarodni arbitar kojega priznaju sve strane.

Svaka masonska obitelj ima vlastite kriterije legitimnosti. To ne znači da su svi koji se proglase masonima automatski vjerodostojni. Postoje samozvane organizacije, prodaja stupnjeva, internetske „inicijacije“, grandiozni nazivi bez ozbiljne lože i pojedinci koji sami sebe proglašavaju velikim majstorima.

Odsutnost svjetske uprave ostavlja prostor pluralizmu. Ali ostavlja i prostor prijevari.

Sustav bez vrhovnog šefa ima prednosti

Decentralizacija je jedan od razloga dugovječnosti slobodnog zidarstva. Kada je slobodno zidarstvo bilo zabranjeno u jednoj državi, nastavilo je djelovati u drugoj. Kada je jedna obedijencija oslabila ili se podijelila, cijeli pokret nije nestao. Kada su se društva mijenjala, lokalne su organizacije mogle prilagođavati svoj rad vlastitom pravnom, kulturnom i religijskom okruženju.

Nema jedne središnjice čijim bi se zatvaranjem ugasilo svjetsko slobodno zidarstvo. Nema jednog vođe čijim bi padom cijeli sustav ostao bez uprave. Nema jedne doktrine koju bi svi morali tumačiti na potpuno isti način.

Takva struktura omogućila je da se slobodno zidarstvo ukorijeni u izrazito različitim sredinama: od anglosaksonskih filantropskih organizacija do francuskog republikanskog masonstva, latinoameričkih emancipacijskih tradicija, afričkih obedijencija te ženskih i mješovitih redova.

Članak portala 450.fm upravo u toj pluralnosti vidi bitnu osobinu svjetskog slobodnog zidarstva. Ono nije jedan monolitni sustav, nego skup različitih inicijacijskih putova koji dijele dio simbola i ideala, ali ne nužno i istu institucionalnu vlast.

Ali decentralizacija ima i cijenu

Sustav bez vrhovnog autoriteta teško se objašnjava javnosti. Kada dvije organizacije tvrde da predstavljaju istu državu ili tradiciju, ne postoji svjetski sud koji će donijeti presudu prihvatljivu svima. Kada se velika loža podijeli, obje strane mogu tvrditi da predstavljaju legitimni kontinuitet. Kada jedna organizacija drugoj povuče priznanje, članovi preko noći mogu izgubiti mogućnost službenih posjeta ložama s kojima su prethodno surađivali. Kada se pojavi samozvani veliki majstor, javnost teško može procijeniti razliku između ozbiljne organizacije i skupine koja postoji uglavnom na internetu.

Nazivi dodatno zbunjuju. „Velika“, „nacionalna“, „suverena“, „regularna“, „ujedinjena“, „simbolička“ i „drevna“ mogu zvučati impresivno, ali sama riječ u nazivu ne dokazuje povijesni kontinuitet, broj članova, kvalitetu rada ni međunarodno priznanje.

Decentralizacija masonstvu daje otpornost. Istodobno mu oduzima jednostavnost.

Nema šefa, ali postoje centri moći

Tvrdnja da nema svjetskog masonskog vladara ne znači da su sve organizacije jednako utjecajne. Nisu. UGLE ima veliko povijesno značenje i snažan utjecaj na sustav regularnog priznanja. Veliki Orijent Francuske važan je u liberalnom, republikanskom i adogmatskom masonstvu. Pojedine američke velike lože raspolažu velikim članstvom, institucijama i imovinom. Le Droit Humain ima razvijenu međunarodnu strukturu mješovitog masonstva.

Postoje utjecajne konferencije velikih loža, međunarodne asocijacije, vrhovna vijeća i regionalni savezi. Njihov glas nema jednaku težinu. Ali utjecaj nije isto što i suverenitet nad svima. Najveća banka nije svjetska vlada financija. Najstarije sveučilište nije uprava svih sveučilišta. Najutjecajnija velika loža nije svjetska vlada masonstva.

Teorija o jedinstvenoj masonskoj zavjeri pada na prvom organizacijskom pitanju

Ideja da svi slobodni zidari svijeta djeluju prema jedinstvenom planu pretpostavlja razinu koordinacije koju stvarna masonska struktura nema.

Organizacije se ne slažu ni oko toga tko je slobodni zidar. Ne slažu se oko članstva žena. Ne slažu se oko obvezne vjere. Ne slažu se oko društvenog i političkog angažmana. Ne slažu se oko međusobnog priznanja. Ponekad se ne slažu ni oko toga koja organizacija ima povijesno pravo na određeno ime ili teritorij.

To ne znači da među pojedinim članovima ne mogu postojati mreže utjecaja, poslovni odnosi, političke veze ili zloupotrebe. Svaka organizacija koju čine ljudi može biti prostor solidarnosti, interesa i pogodovanja. Takve slučajeve treba istraživati konkretno, na temelju osoba, odluka, novca i dokumenata.

Ali iz pojedinačnih veza ne proizlazi postojanje jedinstvenog svjetskog zapovjednog centra. Često je upravo suprotno. Najveći dio masonske energije kroz povijest nije potrošen na koordinirano upravljanje svijetom, nego na rasprave o obredima, priznanjima, teritorijalnim pravima, izborima dužnosnika i podjelama unutar vlastitih organizacija.

Veliki majstor nije masonski papa

Titula „veliki majstor“ zvuči gotovo monarhijski. U stvarnosti se najčešće radi o izabranom čelniku određene velike lože ili obedijencije, s mandatom i ovlastima utvrđenima njezinim pravilima. On može imati velik simbolički i stvarni autoritet unutar svoje organizacije. Predstavlja je u međunarodnim odnosima. Predsjeda određenim tijelima. Sudjeluje u donošenju odluka. Može imati važnu ulogu u priznavanju drugih velikih loža, izdavanju povelja i održavanju discipline.

Ali članovi druge obedijencije nisu mu podređeni. Čak ni masonska organizacija koja njegovu veliku ložu priznaje ne postaje njegov podanik. Veliki majstor jedne jurisdikcije nije kardinal u jedinstvenoj svjetskoj crkvi. On je čelnik samostalne organizacije unutar široke i neujednačene međunarodne tradicije.

Pravi odgovor nije „nitko“, nego „mnogi“

Na pitanje tko upravlja slobodnim zidarstvom može se odgovoriti na dva načina. Prvi je: Nitko. Ne postoji osoba koja upravlja cijelim svjetskim masonstvom. Drugi je: Mnogi.

Svaka velika loža, veliki orijent, red ili druga samostalna organizacija upravlja vlastitim članovima, ložama i poslovima. Svaka određuje svoje kriterije. Svaka gradi svoju međunarodnu mrežu. Svaka čuva vlastitu verziju povijesti i legitimiteta. Svaka ima područje na kojem njezine odluke vrijede.

Svjetsko masonstvo zato nije tijelo bez glave. Ono je mnoštvo tijela s mnoštvom glava. Ponekad surađuju. Ponekad se pozdravljaju izdaleka. Ponekad se međusobno ne priznaju. Ponekad se otvoreno sukobljavaju.

Možda je upravo to najveći masonski paradoks

Slobodno zidarstvo govori o univerzalnom bratstvu. Ali institucionalno je izrazito razlomljeno. Govori o jedinstvu čovječanstva. Ali nema jedinstvenu organizaciju. Koristi slične simbole diljem svijeta. Ali ti simboli ne znače uvijek potpuno isto. Govori o toleranciji. Ali masonske su povijesti ispunjene raskolima, osporavanjima i povlačenjima priznanja.

To može izgledati kao slabost. Može se promatrati i kao dokaz da slobodno zidarstvo nije jedna ideologija ni organizacijski imperij. Njegovo jedinstvo, ondje gdje postoji, nije jedinstvo zapovijedanja. To je jedinstvo određenih simbola, metoda, povijesnih veza i težnje prema osobnom usavršavanju.

Francuski autor svjetsko slobodno zidarstvo uspoređuje s Hramom građenim od kamenja iz različitih kamenoloma. Materijali nisu jednaki, ne uklapaju se uvijek lako i ne pripadaju istoj školi gradnje, ali dijele ideju da se čovjek može mijenjati i da se odnosi među ljudima mogu graditi.

To je idealistička slika. Stvarnost je često mnogo manje skladna. Ali upravo je ta napetost važna za razumijevanje masonstva.

Tko je, dakle, šef svih masona?

Nije engleski veliki majstor. Nije veliki majstor Velikog Orijenta Francuske. Nije suvereni veliki zapovjednik nekog vrhovnog vijeća. Nije nositelj 33. stupnja. Nije čelnik najbogatije američke velike lože. Nije predsjednik međunarodne masonske asocijacije. U Hrvatskoj to nije veliki majstor Velike Lože Hrvatske, niti veliki majstor bilo koje druge hrvatske obedijencije. Svaki od njih može upravljati samo organizacijom koja ga je izabrala ili imenovala.

Ne postoji masonski papa. Ne postoji masonski Vatikan. Ne postoji svjetska masonska vlada. Postoje lože. Postoje velike lože. Postoje veliki orijenti. Postoje redovi, federacije, vrhovna vijeća, savezi i mreže priznanja. Postoji tradicija toliko razgranata da se njezini dijelovi ponekad jedva međusobno prepoznaju.

Zato je odgovor doista jednostavan: Nitko nije šef svih masona. A možda je još preciznije reći da slobodno zidarstvo ima mnogo autoriteta, mnogo centara utjecaja i mnogo ljudi s velikim titulama – ali nema jednog vrhovnog gospodara.

Za organizaciju koju teorije zavjere često prikazuju kao savršeno uređenu svjetsku piramidu, to je vjerojatno najmanje očekivana istina. I možda najvažnija.