Kada netko prvi put počne istraživati slobodno zidarstvo, lako može steći dojam da postoji jedna velika svjetska slobodnozidarska organizacija. To nije tako.
Ne postoji jedno jedino slobodno zidarstvo, jedan svjetski slobodnozidarski centar niti autoritet kojem pripadaju svi slobodni zidari. Tijekom povijesti razvile su se različite slobodnozidarske tradicije, organizacije i načini rada.
Najjednostavnije ih možemo podijeliti u dvije velike skupine: regularno odnosno tradicionalno slobodno zidarstvo i liberalno odnosno adogmatsko slobodno zidarstvo.
Razlike među njima odnose se prije svega na uvjete članstva, odnos prema vjeri, mogućnost raspravljanja o politici i religiji unutar lože te na međusobno priznavanje slobodnozidarskih organizacija.
Što je regularno slobodno zidarstvo?
Regularno slobodno zidarstvo danas je najraširenija tradicija u svijetu. Njegove velike lože djeluju prema određenim tradicionalnim načelima koja su se razvijala tijekom povijesti slobodnog zidarstva.
U pravilu se od kandidata zahtijeva vjera u Vrhovno Biće, članstvo je namijenjeno muškarcima, a političke i religijske rasprave tijekom rada lože nisu dopuštene. Važno mjesto u toj tradiciji imaju takozvane Stare dužnosti i druga povijesna pravila na kojima se temelji tradicionalno slobodno zidarstvo.
Jedan od najutjecajnijih autoriteta u ovom dijelu slobodnozidarskog svijeta je Ujedinjena Velika Loža Engleske, osnovana 1813. godine, koja je nastala ujedinjenjem dviju ranijih engleskih velikih loža, uključujući prvu veliku ložu osnovanu 1717.
Što znači da je neka velika loža „regularna”?
U svijetu slobodnog zidarstva riječ regularna ne znači jednostavno da je neka organizacija „prava”, a druga „lažna”. Ona označava da velika loža djeluje prema određenim tradicionalnim pravilima i da je kao takvu priznala druga velika loža s kojom dijeli ista načela.
Tu dolazimo do vrlo važnog pojma u slobodnom zidarstvu – priznanja. Velike lože međusobno odlučuju koje druge velike lože priznaju. Ako se dvije velike lože međusobno priznaju, njihovi članovi u pravilu mogu posjećivati njihove lože i održavati službene slobodnozidarske odnose.
Zbog toga ne postoji jedno međunarodno tijelo koje bi moglo izdati potvrdu da je neka organizacija „regularna za cijeli svijet”. Regularnost i priznanje povezani su, ali nisu potpuno ista stvar.
Postoje li tradicionalne lože koje nisu priznate?
Da. Postoje slobodnozidarske organizacije koje se smatraju tradicionalnima i pridržavaju se većine načela regularnog slobodnog zidarstva, ali ih pojedine velike lože iz različitih razloga ne priznaju.
Razlozi mogu biti različiti. Primjerice, na istom području mogu postojati dvije velike lože koje obje tvrde da predstavljaju tradicionalno slobodno zidarstvo, ali međunarodni partneri priznaju samo jednu od njih. Zbog toga slobodnozidarska karta svijeta nije uvijek jednostavna.
Sličnost obreda i pravila ne znači automatski i međusobno priznanje.
Što je liberalno ili adogmatsko slobodno zidarstvo?
Drugu veliku tradiciju obično nazivamo liberalnim, adogmatskim ili kontinentalnim slobodnim zidarstvom. Naziv „kontinentalno” proizlazi iz činjenice da se ovaj oblik slobodnog zidarstva osobito snažno razvio u kontinentalnoj Europi, prije svega u Francuskoj i Belgiji.
Najvažnija razlika u odnosu na regularnu tradiciju jest odnos prema vjeri. Liberalne slobodnozidarske organizacije uglavnom ne zahtijevaju od svojih članova vjeru u Boga ili Vrhovno Biće. Članovima mogu postati vjernici, agnostici i ateisti. U mnogim organizacijama ove tradicije dopuštene su i rasprave o društvenim, političkim, filozofskim i religijskim pitanjima.
Jedan od najpoznatijih predstavnika ove tradicije je Veliki Orijent Francuske, čiji korijeni sežu u 18. stoljeće.
Što znači „adogmatsko”?
Izraz može zvučati komplicirano, ali njegovo je značenje prilično jednostavno. Adogmatsko slobodno zidarstvo ne zahtijeva od člana prihvaćanje određenog vjerskog uvjerenja kao uvjeta za članstvo. To ne znači da je protiv religije.
U istoj loži mogu se nalaziti ljudi različitih religijskih i filozofskih uvjerenja, uključujući i osobe koje nisu vjernici. Naglasak je na slobodi savjesti pojedinca.
Što je mješovito slobodno zidarstvo?
Unutar liberalne tradicije razvilo se i mješovito slobodno zidarstvo, u kojem muškarci i žene ravnopravno rade u istim ložama. Jedna od najpoznatijih međunarodnih mješovitih slobodnozidarskih organizacija je „Le Droit Humain“, nastala krajem 19. stoljeća u Francuskoj.
Za razliku od tradicionalnog muškog slobodnog zidarstva, spol nije prepreka za članstvo. Mješovito slobodno zidarstvo danas postoji u velikom broju država.
Postoji li i žensko slobodno zidarstvo?
Da. Postoje velike lože i druge slobodnozidarske organizacije koje primaju isključivo žene. Njihov način rada, simbolika i stupnjevi u velikoj su mjeri povezani s istim tradicijama iz kojih se razvilo muško slobodno zidarstvo. Jedan od najpoznatijih primjera je Velika Ženska Loža Francuske.
Zato danas možemo govoriti o muškim, ženskim i mješovitim slobodnozidarskim organizacijama.
Priznaju li se sve te organizacije međusobno?
Ne. To je jedna od najvažnijih stvari koje treba razumjeti o današnjem slobodnom zidarstvu. Regularne velike lože uglavnom ne održavaju službene slobodnozidarske odnose s liberalnim, mješovitim i ženskim velikim ložama. S druge strane, liberalne i adogmatske organizacije imaju vlastite međunarodne mreže suradnje i međusobnog priznanja.
To ne znači da jedna strana upravlja drugom niti da postoji institucija koja može konačno presuditi koja je „jedino pravo slobodno zidarstvo”. Riječ je o različitim tradicijama koje imaju zajedničko povijesno podrijetlo, ali su tijekom vremena razvile različita pravila i shvaćanja slobodnog zidarstva.
Zašto je došlo do podjele?
U prvim desetljećima modernog slobodnog zidarstva današnja podjela nije postojala u ovakvom obliku. Razlike su se postupno povećavale tijekom 18. i 19. stoljeća, osobito oko pitanja religije, slobode savjesti, odnosa prema politici i uvjeta članstva.
Jedan od najvažnijih prijelomnih trenutaka dogodio se u Francuskoj u 19. stoljeću, kada je Veliki orijent Francuske prestao zahtijevati obveznu vjeru u Boga kao uvjet slobodnozidarskog rada. Engleska i dio drugih tradicionalnih velikih loža to nisu prihvatili.
S vremenom su se oko tih različitih pogleda oblikovala dva velika slobodnozidarska kruga koja i danas postoje.
Znači li to da postoje samo dvije vrste slobodnog zidarstva?
Ne sasvim. Podjela na regularno-tradicionalno i liberalno-adogmatsko slobodno zidarstvo korisna je kako bi početnik razumio osnovnu sliku, ali stvarnost je složenija. Unutar obje tradicije postoje velike razlike između pojedinih zemalja, velikih loža i obreda.
Neke organizacije vrlo su tradicionalne, druge liberalnije. Neke primaju samo muškarce, neke samo žene, a neke oba spola. Neke inzistiraju na vjeri u Vrhovno Biće, dok druge pitanje vjere ostavljaju potpuno osobnoj savjesti člana.
Zbog toga je preciznije govoriti o velikoj obitelji različitih slobodnozidarskih tradicija nego o jednoj jedinstvenoj organizaciji.
Ukratko
Današnje slobodno zidarstvo možemo radi lakšeg razumijevanja podijeliti na dvije velike tradicije.
Regularno odnosno tradicionalno slobodno zidarstvo naglašava kontinuitet sa starim pravilima, u pravilu zahtijeva vjeru u Vrhovno Biće, zadržava muško članstvo i ne dopušta političke ni religijske rasprave tijekom rada lože.
Liberalno odnosno adogmatsko slobodno zidarstvo ne postavlja vjeru u Boga kao obvezan uvjet, snažnije naglašava slobodu savjesti te obuhvaća muške, ženske i mješovite organizacije.
Ipak, nijedna od njih nema svjetskog „šefa”.
Slobodno zidarstvo nije piramida kojom netko upravlja s vrha, nego mreža samostalnih velikih loža i drugih slobodnozidarskih organizacija koje same određuju svoja pravila i odlučuju s kim će održavati odnose.