Osnovni pregled

Suvremena masonerija nije jedinstvena, nego podijeljena na različite tradicije i modele legitimiteta.

Razvoj modernog slobodnog zidarstva doveo je do pojave različitih ustroja koji dijele dio simboličke osnove, ali se razlikuju po pravilima, kriterijima i međusobnom priznanju. Najčešće se kao dva glavna pola navode regularni i kontinentalni ustroj.

Ta podjela ne znaci da postoji samo dvije organizacije, nego da brojne obedijencije naginju jednom ili drugom pristupu.

Povijesni masonski simboli
Regularni i kontinentalni ustroj proizlaze iz zajedničke povijesne matrice, ali su tijekom vremena razvili različite kriterije identiteta i priznavanja.

Regularni ustroj

Naglašava tradiciju, ustaljena pravila i važnost medunarodnog priznanja među obedijencijama sličnog profila.

Kontinentalni ustroj

Otvoreniji je prema različitim interpretacijama, drukčijim oblicima članstva i širem društvenom govoru.

Regularni pristup

Regularni ustroj vezuje se uz strože kriterije tradicije, priznanja i unutarnje discipline.

U regularnom modelu važnu ulogu imaju tradicija, rad prema ustaljenim pravilima i odnos prema tijelima koja se smatraju priznatom referencom. U praksi se često naglašavaju pitanje vjerovanja u Vrhovno Bice, prisutnost svete knjige te ogranicenja u pogledu politickih i religijskih rasprava unutar lože.

Takav pristup vlastitu legitimnost veže uz kontinuitet i priznavanje od strane drugih regularnih obedijencija.

Kontinentalni pristup

Kontinentalni ustroj dopušta širi raspon interpretacija i organizacijskih praksi.

Kontinentalne i liberalne obedijencije u pravilu pokazuju veću otvorenost prema različitim modelima članstva, drukčijem odnosu prema religiji i politici te širem razumijevanju ložne autonomije. Zato se ovaj pol često naziva i liberalnim ili adogmatskim slobodnim zidarstvom.

To ne znaci da je rijec o manje strukturiranom svijetu, nego o drukčijem shvacanju masonskog identiteta i kriterija legitimnosti.

Povijesni razlaz

Jedna od kljucnih tocaka razdvajanja povezuje se s promjenama u Francuskoj u 19. stoljecu.

U raspravama o povijesti podjele često se spominje odluka Velikog Orijenta Francuske iz 1877. godine, koja je postala simbolična tocka razlaza s engleskim regularnim modelom. Od tada se razlike između dvaju pristupa sve jasnije oblikuju i pretvaraju u sustav međusobnih nepriznavanja.

Današnji odnosi među obedijencijama zato ovise ne samo o zajedničkom podrijetlu, nego i o tome iz kojeg se modela gleda pitanje regularnosti i legitimnosti.